ponedjeljak, 08.12.2014.
I am no master I know nothing
|
Eto, naslov iz pjesme Black as the night x)
ah, ti bendovi...lol, aaaaa ok kao sad sam odraslija pa reko ajmo neki odasliji post-ovi. Iako sumnjam da ću imati komentara, zaborvismo blogove :/ nvm https://www.youtube.com/watch?v=YsgP8LkEopM&list=RDMQBqtBgelnI&index=3 ~šiva se šiva. novčanici <3 torbice <3 artOmat wowooo facebook.com/nevaonthestreets |
srijeda, 21.08.2013.
Iskorištavanje potencijala
|
Neko dulje vrijeme razmišljam o ovome. Ljetni su mjeseci pa je ovo vjerojatno neprimjerena tema, no. Zašto ne načeti je.
Svjesna sam svoje okoline, od koje je većina ljudi po fakultetima, a mali ostatak traži poslove ili već radi, traži nekog, ima djecu itd. Odnosi tih ljudi međusobno su dobri, no sve češće i češće svjedočim tome da se jedna strana nikako ne želi stopiti s drugom. I onda u to i mene uvlače. Započevši od mame, - ''Mislim, nemam ja ništa protiv toga da se ti družiš s njom, samo...nemoj previše. Imaš svoje prijatelje na fakultetima'' Tako je nekako rekla. Spomenula bih i jednu svoju profesoricu, uspješnu osobu, koja je meni i kolegicama nakon ispita ovako rekla, ''Vi ste neozbiljni. Ništa ne radite.'', ''Nije istina, radimo mi...odrađujemo ispite'' kažem ja ležerno, -''Ne, istina je. Ja sam u vašim godinama po dvadesetak radova crtala. I još uz to učila za ispite. Sve sam stizala. Neznam kako vi mislite dalje ako se ne uozbiljite.'' -''Ali to na Akademiji..'', odvratih, htjela sam smanjiti njenu brigu...''Pa da. Mislite da vaš faks nije takav..? Tu isto ljudi rade za natjecanja. Uozbiljite se.'' Rekla sam frendici, koja se naživcirala na to, da su takvi svi profesori, da svi misle da ništa ne radimo, a zapravo se borimo s obvezama i stvarima s prošlog semestra. Kako bismo mi stigle još sve to..? Sve u svemu, bila sam umirivala profesoricu, jer nisam htjela da njene brige pređu i na mene. Nema razloga tako se brinuti, atakve nam stvari govoriti. No njene su brige prešle na mene, i, umjesto da sam otkrila na vrijeme da sam jednostavno takva, sporija, neorganizirana, još sam više odugovlačila sa svojim ispitima, jer sam dobila negativan odnos prema radu. Umarao me. |
ponedjeljak, 01.04.2013.
Amerikanizacija
|
Mozak mi je zasicen americkim serijama i pjesmama s Youtube-a
Vjerojatno kao i mnogima mojih godina. U toj mjeri da to vec postaje zabrinjavajuce; I znam da ne znam mnogo o svijetu, ...Mislim znam,... Ali opet, ne znam... Od silnih sit-coma umu nema mjesta za pametnije stvari. Jos uvijek nisam na "ti" sa temom politicke situacije u svijetu, Stoga se u iducem stihu mnogi nece moci sloziti sa mnom; saljem sve zahvale Amerikancima, I tim svim njihovim industrijama zabave. Samo su njihovi filmovi takvi kakvi jesu, Preidilicni, zabavni, prepuni emocija i pouka, Gade mi se cesto puta, No nekako je to...to <3. -malo naroda ima takve filmove. A na talk-show emisije me uvijek dirnu u dusu, Kada Oprah kaze poruku svijetu, Ili Kad Jeannie Mai preodjene zivot nekoj zeni. Kada im preprave kucu, Ma kada im nadju novi smisao u zivotu! A sta smo mi Hrvati dvolicni Kada govorimo o njima kako su glupi i kakve su im skole. A i sami svaki dan slusamo tv, radio, citamo po netu Sve je sami engleski, od istih tih Amerikanaca. I istina je da smo i mi kao narod zatucani, I stalno se zalimo, oko placa, oko vremena, oko toga da se puno zalimo, A kada nam dodje tako neki Amerikanac, Mi smo tako preponosni na svoju drzavu, Da svi trebaju znat koje dobre ljude imamo! I kakvo dobro more imamo! Fascinantno je kako ih mrzimo, a opet volimo... A mrzimo kada nas prozovu Balkancima, To je takva laz, Po svemu sudeci smo gotovo europski narod... Ali pogle, Balkanci na svakom okretistu, BIlo cigani, bilo janjevci, pa one preplanule zenske crnih kosa, Koje su zapravo cist okej ko osobe, drze do izgleda... Ali bitno da mi vidimo u njima ''seljace''. No dobro, sada sam se vec pocela zaliti, A htjela sam izreci neku sasvim drugu misao... Mozebit da sam zbog toga prava Hrvatica..! haha, salim se... No kuzite me...mediji su posvuda... Od njih mi treba odmora..! |
nedjelja, 27.01.2013.
Moje Želje
|
I tako, opet prizeljkujem ono sto nemam
Iz samog razloga sto to nemam..! Pa mislim, zar nikad nece doci to vrijeme Kada cu imati, neznam..! Decka, ali tako nekog posebnog seksi decka.. Ili nesto sarene kul odjece, Koju niko nema...ili One ljude koji se nasmiju na sve moje glupe fore... Onu zaljubljenost u zivot...ma Znam, sto vise prizeljkujem, to mi je sve tako nedostizno... I bit cu jos vise nezadovoljna sobom, i svemu kod sebe..! Zato cu biti pametnija, I necu dati da me zudnja pretvori u nesretnika. Koji klisej! znam. A i znam sebe--na kraju, kad bude sve okej Ljutit cu se na sebe sto sam citavo vrijeme bila nesretna..! To mi nikako ne ide u korist. Ma kako li to jadno bilo, prepustit cu se ovoj sveopcoj Dosadi. Nekako...znate, nekako je zbilja ne razumijem!, ali Bolje da se smirim u njoj... Zbilja neznam cemu sva ta Dosada, No opet, svo to prizeljkivanje steti najvise meni. Nemam nista. Od toga. Svega. Nekako, te su mi zelje, sve redom negativne... Sto znaci ta rijec, imati? ... Prolazim tako, doticnom Dosadom... Secuci psa, te veceri, u toj Dosadi. Svjetla mi se smjese, a sve je ostalo tamno, i sivo... Sjetim se one, -pogledaj sto imas! Ali znate...nije mi bilo do toga... Ocito sam toliki nezahvalnik, da i ono sto imam, Mi ne znaci puno... Mislim, znaci mi, no tada Tada se nisam mogla toga svega sjetiti, Koliko sam bila neraspolozena... Znate ono kad, jednostavno, zaboravite na lijepe stvari..? Nesto drugo mi, pak, padne na pamet... Ta cinjenica, sto nemam nista od navedenog, postala je prilicno kul. To sto nemam, to je sjajno..! Heh, glupo zar ne? E, pa, Mene je usrecilo. I odjednom se sve promijenilo... Tako sam sretna, sto "nemam nista", Sto sam tek kepec od studentice, Na jednom laksem, i opustenijem Fakultetu... Sto nemam sve petice, sto sam, eto, Naprosto...takva! kakva jesam! Nemam posao, Trenutno ne mogu iz svoje struke naciniti novac... Ne znam sve... I kad tako razmisljam, sve sam sretnija :) Samo slusam predavanja, Secem po kavama, Samo sam mlada i ucim, I druzim se Sa svojim frendicama, Po mnogocemu slicnim meni. Tako sve bezvezno, Jednostavno... Ne mozemo si priustiti skupe stvari, Nit imamo svojih financija.. Nemamo titulu nekih dobrih zvanja, Nismo poznate ni slavne, Tako smo... Veliko nista..! Haha, I to me usrecuje..! Mi smo samo svoje..! I mozda je bas najbolje, sto mnogo onih zelja nisam ispunila..! Nemogu vam opisati, ali Mislim da cete me shvatiti... To je ta smirenost, To saznanje... Ma sto god bilo, pokusaj se osjecati sretnim..! Mozda je bas velika sreca u tome, Sto jos nemas nikog... Mozda je bas, isto tolika sreca u tome, Sto su te zivotne okolnosti maknule iz naoko uzbudljivog zivota, I dovele, kao i mene, u Sveopcu Dosadu, U kojoj vise nema velikih nadolazecih dogadjanja... O kojima bi tvoja pozornost mogla ovisiti... Kad te posjeti Bas ta, je*ena, dosadna Jednostavnost. I zavolis je.. Jer je ne razumijes, jer tek ucis o njoj.. Jer nikad nije bila Na takav nacin "dosadna"... |
nedjelja, 30.12.2012.
Zadnji post u godini :))
|
Dragi moji! Kako ste? Šta ima kod vas..?
:D Zabavite se za Novu!! ;) Meni se zbilja sviđaju ovi praznici..! Napokon imam dozvolu odmarati! A ja ću vam reći jednu jako jako važnu stvar koju sam otkrila o sebi..! psst Znala sam da sam nekakav perfekcionist. Ali nisam znala koliki! Također sam ustanovila da sam jedna od onih koji se preopterećuju rečenicom --što ćeš biti kad odrasteš...čime ćeš se baviti? To treba biti nešto jako važno, štoviše treba biti baš za tebe! Bilo bi dobro da donosi i zaradu! IIii, mislila sam da sam okej, ali sam shvatila da se nekako, previše opterećujem...svime! Pogotovo stvarima vezanim uz posao.I nedostatak dotičnog. Nekidan me jako zasmetala činjenica što još nemam vlastitu firmu..! Na primjer! Jel vidite kakve ja to misli imam..pih! Ali zbilja :( smeta me to! To što sam tek neki kepec od djevojke na fakultetu, neznam...samo trošim, niš ne proizvodim, nit mijenjam svijet..ne služim ničemu korisnom... Heh, kao da sam u prošlom životu bila biznismen! xD ili DJ! Oni puno rade :P xD ili modni dizajner..! ili...neznam...ma, ne radi mi se toliko puno, samo moj mozak stalno želi nešto raditi.. x( naporne misliiii... Hmm, zapravo sam veliki radnik, samo što to nitko ne vidi. No, kada dođe obitelj u goste, ili susret s najboljim prijateljima, vidi vraga, brige nestanu! |
utorak, 18.12.2012.
Mastaranja
|
zelim biti u nekoj vikendici, okruzena prijateljima, poznanicima.
slaviti s njima sto vec se slavi...osjecati miris hrane... mi na toplom, dok je vani popodnevna magla...no ni ona nije dosadna... vec... magicna..! zelim biti tamo, s njim, upoznavati ga... heh. ugodno je to sto nas vezu tek sretni dogadjaji, obliveni pijankama, nekom euforijom... i sretnim ljudima koje jos nisam sasvim upoznala. zapravo...uvijek nas vezu sretni dogadjaji. svidja mi se to, ali... morat cu se zadovoljit s tim za sad... |
utorak, 04.12.2012.
Ljudi, kolege...
|
Neki ljudi koje ne znam mi počinju biti sve zanimljiviji. Iz samog razloga što ih ne znam!
:) Shvaćate? Tako, mislim na kolege na faksu. Kolege. Riječ je sa pozitivnom konotacijom, podsvjesno nam govori da iako se ne družimo izvan fakulteta, da se toleriramo. Da budemo kolegijalni. Zamislimo se malo nad time--nije li to riječ koja i najrazličitije ljude spaja?  I tako, da vam pričam o svojoj kolegici koja me danas posebno zaintrigirala. Nazovimo je Iva. Išle smo skupa u srednju, nisam se družila s njom. Štoviše tada sam bila u fazi kada sam se lako dala zezati, kod nekih sam se osjećala kao žrtva (ah ta srednja) u svom razredu, no imala sam svoje best frendice u susjednim razredima pa mi je sve skupa srednja bila oke. Njeno društvo nisam znala, a isto su mi se činili malo grubima, pa nisam ni započela ništa. No na faksu smo se počele družiti. Mogu vam reći da je baš dobra osoba. ... mogu lako razgovarati s njom, u istom smo društvu, zabavno mi je s njima. Ali onako...opet... neznam. nešto fali...Jer, nije da ćemo si sad sve reći, a i, nije da smo si best frendice, što ni ne tražim...i onako, na kraju dana, ona ode svojim, a ja svojim frendicama... I, ne vežu me neki veliki osjećaji za nju. Onako, smirena osoba, barem sa mnom. Ali, zato mi je i zanimljiva...jer, je neznam :) još je zapravo nisam upoznala! Možda će nam s vremenom biti zanimljivije ... hehe, neznam... |
petak, 03.08.2012.
Evo me opet! Pet godina mog bloga! WooHooo puunoo
|
Pozdrav ljudiii
Jaoo neznam odakle bih počela hehehe...a ništa, došla sam malo, da se javim, da sam dobro... Hehehe Jooj...čitam svoje postove..ajmeee....nisam više s onim likom (2-3 post-a niže)...ajme kak je ovo staro..čovječe... ... Blogovi su dobri. Treba ih čitati, podsjete te kakav si bio, otkriješ nešto novo, neke nove poglede na svijet...Blogeri razgovaraju s tobom... Nije to kao npr Facebook, Twitter, kao dopisivanje preko mobitela, ili MySpace (ako se tko toga još sjeća). Na mnogim takvim portalima se uhvatiš kako pratiš druge ljude, uspoređuješ se s njima, čitaš nešto što nije upućeno tebi, itd itd... Nije to to.. Ali na blogu...heh.. Na blogu osjetiš puno više.. :-) I cijenim ljude koji mi pročitaju čitav post, pa komentiraju, ali ne onako bezveze, nego onako...iz duše :) Zahvaljujem se Lady in Red što mi je ostala vjerni čitaoc :* :) <3 bilo je ugodno iznenađenje vidjeti te u komm-ovima kada sam mnogima prestala komentirati, pa tako i oni meni... |
četvrtak, 23.06.2011.
*ex and the City
|
Ne želimo prostote u mom blogu. Ne ne.
:-) Dakle, piše vam monique, nakon duugo duugo vremena ne pisanja. Dakle--saznala sam, da, je Seks i grad baš. Jako dobra serija. xD I zbrisala sam fejs. I sretna sam zbog toga! ..hm... ... (...) Neznam kaj da više napišem :-( E da, i sutra, tj. danas popodne ću ić van sa svojim Brunom. :D (a Brunicu volimo!) Micek  Ajde ajde, idem sad.. |
subota, 08.01.2011.
|
Ovo je bio moj micek, darovala mi ga je Tonka, s još jednim micekom, njegovim bratom. Okotili su se u 4.mjesecu 2010. Ali ovaj bijeli micek nije doživio 2011. :-( ..prometna nesreća... U spomen na njega objavih ovaj post. |
utorak, 03.08.2010.
Svaka treca rijec mi je joj. x( joj!
|
Heh, tako je. Moram poraditi na svom vokabularu. Ajd, barem ne prostacim.
... Znam da nam blogovi nisu aktualni, al ja cu svoj i dalje voditi, da ga ne zbrisu. Frendica mi je rekla da su poceli brisati blogove koji su duugo neaktivni o.O Stoga ja svoj moram odrzati na zivotu! Znate sto mi je posebno zanimljivo? Citati neke blogove, neke stare blogove, koji su neki decki pisali. Otkrila sam za sad dva bloga, u svaki je neki tinejder pisao. Al ne neki teski metalac, jer ima dost takvih isto, nego neki normalan obican kako da se izazim, drag decko to jest, neznam. nezz, jedan od njih je cesto bzvzne stvarni pisao, ali, nije mi to bilo bitno. Fora je citati neciji blog od nekog koga neznate, to je cijela jedna bajka, dnevnik... I to jos od decka hih Ma, decki su isti ko i cure, sam kaj ja to cesto zaboravljam :( i mislim si da nisu frendovi, da pripadaju nekim drugim curama, koje se duze druze s njima. To samo ponekad tako razmisljam, ponekad kad se nadem u nekom drustvu, pa odjednom, budem jako ljubomorna na te cure. Koje, kao samo pricaju nesto s njima, odkuda im toliko temi za razgovor, neznam, odkuda odjednom tolika zanimacija na misljenja tih decki, neznam. I zivcirala me njihova opustenost. Uzas, al zapravo, neznam zasto sam bila ljubomorna, jer uvijek kad bih se nasla u takvoj nekakvoj situaciji, zapravo, decki me nebi zanimali, al opet. bila sam ljubomorna na cure. Mozda sam im zavidjela na tome necemu. xD To je bilo prije, al ono. MIslim da tog vise nema. Nadam se Joj, tata mi je doso s posla, nista. Idem ja dole, pospremit malo, da se vidi da sam nes napravila. |
